aammyyy

Pahulje snijega lagano padaju,nečujno slijeću na bijelu površinu,na snijeg koji tu leži sedmicama.Osluškujem tišinu i polako se udaljujem u svoje misli,ne znajući kuda će me ovoga puta odvesti. Ali,to i nije tako važno,premda će za mene postati,kada ˝uđem˝ u taj čarobni svijet svojih misli. Možda,sam već u njemu,ali toga nisam bila svjesna,pošto sam bila zaokupljena tim mnogobrojnim mislima o suštini ovoga svijeta,zapravo o mojoj domovini.Ali,nebitno! Sad je već jednostavnije,jer sam tu,da,stigla! Koliko god to ne željela priznati,mislim da pak,volimsvoju zemlju,zvoju državu,u kojoj me majčina ruka odgajala,u kojoj me Božija milost spasila svih onih tegoba koje su neki,tuđom krivicom i okrutnošću,nažalost,proživjeli.Da,možda je u meni,možda je uvijek tu i bila,samo ja nisam gledala na to s nekom važnošću.Kako godine prolaze i moja duša biva sve starija,mislim da,ipak,vrijedi živjeti ovdje i umirati. Toliko je suza ˝teklo˝ rijekama ove države,toliko je kapi krvi proliveno za nju,za njen opstanak. U toj crnoj zemlji leže kosti naše braće,naših očeva i sinova,naših majki,u toj crnoj zemlji leže ˝žive˝duše,da žive! Oni su dali svoje tijelo za zemlju koja ˝miriše˝. Oni su dali sve što su imali kako bi Bosna živjela.Oni su dali sve,a zauzvrat su dobili ništa.Ali,ne kaju se,jer naša domovina živi, Možda,ne kako bi to mi željeli,ali živjet će vječnobez obzira na sve. Nijedna ˝čelična˝ruka je neće uništiti,nijedna ˝gadna˝ riječ je neće potući.Zemlja moje domovine je ˝natopljena˝ krvlju ljudi koji su se zbog nje i žrtvovali. To je sveta krv i neka je prokleta ona duša i ruka koja želi uništiti potomstvo,koja želi uništiti Bosnu.Ne kajem se,sada ne!Više se ne kajem što sam priznala konačno,da je ona,da,baš ona,u meni,Bosna! I neće me biti stid,niti će mi biti žao proliti sopstvenu krv,kako bi ona dalje opstala.Ne,neće! Moja će duša živjeti u njoj,moje će kosti biti ˝temelj˝,a moj duh vječni pratilac ove države.Da,shvatila sam,Bosna je u meni,uvijek je i bila,ali sam to tek sad shvatila.Nažalost!